Fotografija
Bez ikakve dorade.
Zato su i najljepše jer ljepota ne treba doradu.
Zato su i najljepše jer ljepota ne treba doradu.
‘Ulovljen’ u rano jutro.
Na odmoru. Zaslužio je.
Pogled s kamenog puta.
Pogled s fantastičnom pozadinom.
More kao ulje.
Oblaci u morskom ogledalu.
Marčana bura & oseka.
Isti dan, dan marčane bure.
Velebit s ‘kapom’.
Samo moru virujen
More sluša, ja mu pričam priče
Samo moru virujen
Ono šumi, pušta me da vičen.
Samo moru virujen
More liči, more rane vida
Samo moru kažem sve
More sluša, pa me ispovida.
Put k sreći.
Ima jedna duga cesta koja vodi sve do … Ražanca.
Lijevo borovi. Desno borovi.
Ispred more i Velebit.
More kao ogledalo.
More mirno kao ulje.
Karamiži
Nevjerojatna biljka. Jedna od rijetkih koja, tik uz more, živi u suživotu s burom.
Ne možeš nego diviti se karamižima. A pogled? Neprocjenjivo.
Ostaneš bez teksta. Svaka bura ne nosi uvijek istu boju. Ali svaku pamtiš.
Slika koja govori tisuću jezika.
Nešto čudesno. Bura. Nije škura. I vedro nebo.
Portić zapljusnut malim valom. Oseka je na snazi.
Isti portić. Isto godišnje doba. Isto ne škura bura. Ali drugačija boja mora. Koja mi je bolja? Nema koja mi je bolja. Sve je to boja Bure, boja korijena.
Čudesan pljusak vala. Osjetiš se blagoslovljen kad uspiješ uhvatiti ovakav trenutak. I znam, ponovit će se. Samo treba čekati. I biti spreman.
Pogled na rivu koju čuva crveni svjetionik.
Riva na buri u smiraju.
Pogled na kaštelnu, na porat. A more mirno, skoro kao ulje.
More, ovaj put zaista mirno kao ulje. Južina se osjeti u zraku. Južina možda nije najbolje vrijeme, ali kad voliš taj kraj, onda ga voliš i tad. A i iza južine uvijek dođe sunce. Ili bura.
Velebit s ‘kapom’. To znači samo jedno. Uskoro će bura.
Velebit bez ‘kape’ što znači da se bura već zaigrala, a nije tek u najavi.
Bura je podigla velike valove. Prave bure obično i jesu takve.
Voliš ju ili ne voliš.
Val na rivi.
Bura je toliko jaka da se čak vidi sol u zraku. Pogledaj bolje ako ne vidiš.
Pogled kroz grane karamiža na škuroj buri.
Olujna ili orkanska bura. Modro more. Pjena od valova.
I ako malo bolje pogledaš, vidjet ćeš galeba.
Letjeti na buri je ili hrabrost ili ludost. Ali svijet voli hrabre, pa tako i ja:).
Početak leta.
"Nije problem letjeti kad s zapada lagano puše tek tramuntana", kaže galeb. "Ali nije problem letjeti niti kad je bura. Vidi mojeg prijatelja gore na slici.", nastavi galeb.
“Osim što letim, znam i hodati.” govori galeb.
Ljeto. Kolovoz. Bura.
I dva dječaka na madracu na valu. Hrabri su to dječaci.
Uživancija na valovima.
S raskršća, koje Velinac se zove, kad god mogu pješke ulazim u mjesto.
Mjesto koje dom se zove.
Svi putevi vode u centar mjesta. Tamo svatko može naći ono što mu treba. Netko vjeru, pa ode u crkvu. Netko društvo, pa ode u kafić. Svatko za sebe i po svome.
Čak i ako nisi vjernik, ostaneš osupnut ovom slikom. A vjernicima zvone stihovi ‘Ima jedna duga cesta koja vodi … Do crkve’.
A burno more i Velebit, što reći nego “Čudo prirode”.
Porat ljeti. Kuća za kaiće. Bez ključa.
Pjena od valova.
Ljeto je u zraku.
Lijepo je ljeti biti tamo.
Uz karamiž jedna od rijetkih biljki koja živi uz more.
Bio je to dobar dan. Kraj zime.
Odmor usamljenog gnjurca na taj jesenski dan.
U paru je najljepše. Da je plima, bilo bi još bolje, ali to su tek detalji.
Plavo-bijeli svijet.
Legenda o babi Nidićki.
Valjda najuža ulica kojom sam prošla.